Priča o početku

Rođen je u Italiji godine 480. u mjestu Nursiji. Potječe iz dobrostojeće obitelji. Željan znanja kao mladić odlazi na studij književnosti u Rim te boravi u njemu tri godine. Nezadovoljan životom u Rimu, napušta ga želeći živjeti asketskim životom. Stoga se povlači u samoću te u špilji u blizini Subiaca tri godine provodi monaško-pustinjački život. Uskoro postaje glasovit zbog svoje svetosti pa se oko njega počinju okupljati prvi sljedbenici. Postupno, u blizini špilje nastaje dvanaest malih samostana, svaki sa svojim poglavarom, a opet svi ovisni o njemu. Očit je utjecaj istočnog monaštva koje je Benedikt dobro poznavao. S vremenom je u Benediktu sazrijevao novi oblik monaškog života koji predstavlja vrhunac njegova duhovnog i misaonog uzdizanja. Da bi ga ostvario, on napušta sve što je dotad izgradio te se sa svojim duhovnim sinovima uspinje na brdo Montecassino i nastanjuje ga. Predaja govori da je godine 529. Benedikt utemeljio novi i završni tip samostana Montecassino školu Gospodnje službe, kako on zove samostan. Riječ je o cenobitskom monaštvu.

U nesigurnim vremenima, punim ratnih stradanja i njima izazvanim seobama, kada je bilo teško vjerovati u dobro u čovjeku, Benedikt je to uspijevao, štoviše, bio je optimist. Svoju nadu i vjeru polagao je u moć Božje milosti i prisutnosti.

Tradicija kaže da je Benedikt imao sestru blizanku koja se zvala Skolastika. Brat i sestra po krvi, postali su i po Duhu. Naime, ona je bila prva monahinja koja je živjela po njegovu Pravilu i po uzoru na svoga brata.

Otac zapadnog monaštva i redovništva

Benedikt crpi iz stare monaške tradicije, istočne i zapadne, ali se i s velikom i iznenađujućom fleksibilnosti odnosi prema njima. Njegov odnos prema tradiciji izvanredan je primjer zdravog i zrelog razumijevanja i življenja vlastite vjere.

Benedikt je bio čovjek dijaloga i zoran primjer učenika, otvoren iskustvima onih koji su mu prethodili. Vlastito iskustvo pretače u formu Pravila te ju rado dijeli sa svima koji žele napredovati u duhovnom životu. Sukus Pravila izražen binomom “Moli i radi”, nudi i preporučuje kao siguran put k punini čovještva. Pravilo su do 11. stoljeća slijedili gotovo svi samostani u Europi te je bilo općeprihvaćeno upravo zbog svoje umjerenosti.

"Poslušaj, sinko!", riieči su kojima započinje Pravilo. Poretkom i značenjem prvotne su i glavne za svakog tko želi krenuti ovim putem obraćenja, ostvarenja i posvećenja. One su glavni motiv koji se provlači kroz cijeli monaški život, bez obzira na dob i stupanj na kojemu se monah/inja nalazi te sredstvo koje vodi do cilja.

Poruku sv. Benedikta možemo izraziti riječju, “ravnoteža”. Nogama je stajao čvrsto na zemlji, a srca i pogleda upravljena prema nebu. Čovjek širokih vidika, dubokih i pronicavih pogleda, poznavatelj ljudske naravi, mistik i realist. Premda je umro 547. godine, njegovo djelo i danas živi i nadahnjuje mnoge. Na izvoru ovog nadahnuća stoji Riječ, šutnja, molitva na koje i nas poziva. U središtu monaškog življenja nalazi se Krist, njegov uzor, pokretač i cilj. On koji je trajno živ, i danas poziva mnoge da se odazovu njegovu pozivu i upuste u pustolovinu života. Krenuti za Kristom nepredvidivim okolnostima života, držeći se čvrsto za sidro vjere i nade. A ljubav je ona koja daje okus ovom življenju. Bez nje, nema istinskog kršćanskog I monaškog života.