Ecclesia orans

Pojam “monah” dolazi od grčke riječi μόνος – sam, jedan, cjelovit. Iz samog značenja riječi mogu se iščitati glavne oznake monaškog života, kao i njegov cilj. On, dakle, pretpostavlja izvjesnu odvojenost i samoću sa svrhom postizanja cjelovitosti. Tu se u prvom redu misli na nutarnji sklad osobe.

Preduvjeti i sredstva za provođenje i ostvarenje monaškog života su: otvorenost i iskrenost prema samom sebi i drugima, trajni dosluh i suradnja s glasom savjesti, pročišćavanje pamćenja i osjećaja u svjetlu susreta s Kristom, učiniti se osjetljivim i prijemljivim za nove utjecaje: Riječ Božju, sakramente, savjete braće i sestara, vodstvo opata/opatice, duhovnog oca. Stvaranje prostora za novi oblik mišljenja i življenja (duhovno štivo) i još mnoga druga sredstva, preporučena, prokušana i prenijeta tisućljetnom monaškom tradicijom.