Predstavljanje knjige IZ DNEVNIKA SL. BOŽJE GIACOME GIORGE COLOMBIS u Samostanu Benediktinki – Cres

Život u samostanu nije nimalo monoton, a ponekad se dešavaju neki posebni događaji. Jedan od tih posebnih bio je predstavljanje knjige Iz Dnevnika sl. Božje Giacome Giorge Colombis, koludrice našeg benediktinskog samostana.
Unatoč ljetnoj vrućini, crkvene klupe su se popunile uzvanicima, bilo je i više naših svećenika i redovnika. Tako su svojim dolaskom potvrdili privrženost Benediktinkama u našem mjestu.

U uvodnoj riječi M. Opatica Samostana iskazuje radost što je svih zajedno okupila buduća blaženica Giacoma Giorga Colombis, sl. Božja čija je Kauza za proglašenje blaženom prisutna na ovim prostorima već 200 godina. Knjiga Iz Dnevnika G.G.C. je samo dio cjelokupnog Dnevnika koji ima 1200 stranica, ali postoji nada za cjelokupni prijevod.

Nakon uvodne riječi pročuli su se gromki i skladni glasovi muške creske klape Burin. Pjesmom Oče naš dotaknuli su nevidljivo-sigurno svakog te smo tako molitvom započeli ovo događanje.
Iz bogatog izlaganja fra Ljudevita Maračića, konventualca sv. Frane, koje je uslijedilo, moguće je odabrati samo nekoliko značajki. Sadržaj izlaganja bio je: Povijesni okvir 18. st.: vrijeme i okolnosti u kojima je živjela sestra G. G. Colombis. Vrijeme je to koje nije bilo naklonjeno crkvi.

U Europi je tada vladalo liberalno prosvjetiteljstvo čiji su pobornici dovodili su u pitanje opstanak katoličke crkve. Zatim u Mletačkoj Republici pod čijom je vlašću bio Cres, u drugoj polovici 18. st., pod utjecajem raznih protucrkvenih ideja spremala prava orkanska oluja nad redovničkim zajednicama, posebno onima zatvorenog tipa, istaknuo je fra Ljudevit.
U svom izlaganju osvrnuo se nadalje na odnose creskih koludrica s gradskom vlasti kroz povijest. Uvijek je postojala privrženost creskih vlasti prema svojim koludrica, koja se iskazivala kroz razne materijalne pomoći i podršku.
A da postoji trajna povezanost koludrica sv. Petra i fratara sv. Frane potvrđuju mnogi rukopisi – nastavio je fra Ljudevit. Primjer te povezanosti je i taj da su fratri nakon izbora novog provincijala pjevajući hodočastili koludricama samostana sv.Petra, a nakon njegove zakletve imali bi zajedno svečano misno slavlje.
„Poput košute što žudi za izvor vodom…“, žudjela je duša s. G.Giorgie za njezinim Raspetim Zaručnikom. Tom antifonom koju su otpjevale koludrice pripremile su nas na daljna izlaganja. Urednica knjige Iz Dnevnika sl.Božje G .G. Colombis, s. Marina Barinić nastojala je, koliko joj je vrijeme dopuštalo prenijeti nam lik i život naše službenice Božje. Evo nekoliko značajnih momenata iz njezinog životopisa:

Sestra G. Giorga živjela je u skrovitosti Samostana poput golubice u špiljama vrletnim u stalnoj čežnji za svojim ljubljenim Zaručnikom. Molila je i radila vjerno sljedeći Pravilo sv. Benedikta. Neprestano je osluškivala i prebirala Božje Riječi kako bi što istinitije živjela svoje monaško zvanje. U njima je prepoznavala Božju volju kao odgovor na razne životne okolnosti u kojima se našla. Odlikovala se lijepom dušom. Krasila ju je velika poniznost i ljubav prema sestrama, a jednako tako velika ljubav prema siromasima.
Vjerujemo da ju je Bog zbog njezine nepokolebljive predanosti njemu obdario svojim izvanrednim nadnaravnim darovima.
Božja je providnost htjela da po poslušnosti njezinom ispovjedniku sve borbe, uspone i padove, molitve, pokore, nadahnuća i sve što se dešavalo u njezinoj nutrini bude zapisano u Dnevniku, kojeg danas imamo priliku čitati i nadahnjivati se.
Iako u visokim godinama zakoračila je hrabro naša s. Benedikta stepenicama do ambona. Prevodila je ona stranice Dnevnika sa talijanskog jezika venecijanskog narječja strpljivo birajući prave riječi. Zahvalila je Bogu za njezin doprinos u objavljivanju Dnevnika na hrvatskom jeziku. Istaknula je zatim, pored ostalog, da je život Giacome Giorgie bio jedna žrtva i vrlo ugodan prinos na Isusovom žrtveniku. Ona je jedan najljepši cvijet i plod iz otmjene i zaslužne obitelji Colombis. Molitvom da nas sve zagovara kod svoga Gospodina i Spasitelja zaključila je svoj osvrt na knjigu.
Velečasni Zvonimir Badurina Dudić, posljednji u izlaganju, referirao se na nekoliko stranica iz Dnevnika iz kojih je vidljiva radost Giacome Giorge koja proizlazi iz potpunog predanja Gospodinu. Strpljivo, čak radosno podnosila je svoje patnje pa ju je njezin liječnik prozvao „Anđeo hilare“-radostan anđeo- piše u Dnevniku. U svim događajima vidi Božju prisutnost, shvaća da joj Bog govori i ne gubi povjerenje u Njega. Ostaje stalno duboko sjedinjena s Njime. Na nama je promatrati iskustvo G.G.C. i primijeniti ga na svoj život, naglasio je. Nadovezao se vlč. Zvonimir kao i obično u svojim govorima na učiteljstvo sv. Oca pape Franje citirajući ap. pobudnicu „Radujte se i kličite“: …„jer svaki je svetac poruka koju Duh Sveti uzima od bogatstva Isusa Krista i daruje svom narodu.“
Na kraju je M. opatica svima zahvalila te smo zajednički izmolili molitvu za proglašenje blaženom sl. Božje G. G. Colombis. Uz creske pjesme Klape Burin nastavljeno je zajedničko druženje. Dojam ovog susreta, vjerujemo svi će potvrditi, opisuju riječi iz uvoda opatice: „ Za jedno mjesto i za državu, na koncu i za cijeli svijet, blaženici, sveci i svi ljudi koji sveto žive imaju neprocjenjivu vrijednost. Negdje je rečeno: „Kad njih ne bi bilo, svijet bi se raspao.“

Neka se slavi Bog u svim svetima svojim!